Zašto uopće fotografije na webu i društvenim mrežama?

22. studenoga 2022.

Kako izgleda kad surfaš webom ili društvenim mrežama?

Tekst – nevažno… dosadno… prekomplicirano…
Grafika… ništa zanimljivo…
Fotografije predmeta… možda malo usporiš…

Stani!

Lice!

Ovako otprilike funkcionira naš mozak kad pregledavamo ekran popunjen tekstom, grafikama, tablicama, grafikonima… i fotografijama.

Praćenjem pokreta očiju prilikom uobičajenog čitanja stvari s ekrana je studijom o tome koliko ljudi prate lica na webu (Tullis, Siegel, Sun) dokazano da se oči jednostavno lijepe na fotke, ali ne bilo koje – već one lica.

Prepoznavanje lica

Što i nije za začuditi, budući da smo kao ljudska vrsta već unutar 30 minuta od rođenja i razbuđivanja osjeta vida: fiksirani na promatranje lica onih koji se nalaze oko nas: njihovih očiju, nosa, usnica. Evolucijski gledano, morali smo se brzo prilagoditi da prepoznajemo tko su naši najbliži jer ćemo od njih prvenstveno moći očekivati pomoć u toj ranjivoj situaciji.

A ovo učenje se nastavlja svakodnevno – i svako lice je pohranjeno unutar naše noSQL baze u glavi zajedno s barem osnovnim podacima, prvenstveno ono što nas sve prvo zanima pri bilo kojem susretu: prijatelj/neprijatelj i kako mi ova osoba može (i može li uopće) pomoći?

No, ovo nije samo svojstveno za ljude, i ostali primati poput čimpanzi i majmuna se prilikom osnovnog prepoznavanja prijatelj/neprijatelj uloga iste vrste oslanjaju na prepoznavanje lica.
Nešto što nije toliko uobičajeno u ostatku životinjskog svijeta gdje se precizno prepoznavanje vodi drugim osjetima poput mirisa (svojstveno na primjer psima) ili recimo po uzorku perja kod ptica…

Istakni se online

Uglavnom, pokazati lice na fotografiji je odličan način za, u beskrajnoj kakofoniji informacija danas, istaknuti se. I to po mogućnosti svoje – jer inače će osoba čije je lice povezano uz informaciju preuzeti zasluge za njeno prenošenje. To lice bi svakako trebalo biti u skladu s tvojom osobnošću – a prvo mjesto gdje će netko naći tu sliku je svakako u obliku profilne fotografije, bilo da je negdje na društvenoj mreži ili pak čisto pretraživanjem uz pomoć Google-a.

Jedna stvar kojoj se ne bi nikako ne bi bilo dobro težiti je da su fotografije koje stavljaš interesantne (tj. sviđaju se) samo tebi – ovo je super u slučaju da ih želiš objesiti kod sebe na zid, no na webu bi bilo dobro da te fotografije ipak šalju neku jasnu poruku osobi koja ih gleda. U smislu: ovo je osoba s kojom bi bilo dobro popričati, izgleda pristupačno i stručno.